Logoterapija
Na temelju psihoanalize Sigmunda Freuda i individualne psihologije Alfreda Adlera, psihijatar i neurolog Viktor Emil Frankl (1905. – 1997.) ranih 1930-ih razvio je samostalan pristup za koji je skovao dvostruki termin “logoterapija i egzistencijalna analiza”.
Logoterapija nije logopedija s kojom se često zamjenjuje (brkanje pojmova koji zvuče tako slično). Obje se temelje na starogrčkoj riječi „logos“, koja ne znači samo „riječ“, nego i „smisao“. Dakle, nije riječ o pomoći kod govornih poremećaja, već o psihoterapiji usmjerenoj na smisao.
Logoterapija i egzistencijalna analiza, također poznata kao "Treća bečka škola psihoterapije", međunarodno je priznata, empirijski utemeljena škola psihoterapije usmjerena na smisao.
Franklov koncept je izveden iz tri osnovne filozofske i psihološke ideje:
slobodna volja, volja za smislom i smisao života
Slobodna volja
Logoterapija vidi čovjeka kao odlučujuće biće koje je na temelju svoje slobodne volje i osobne odgovornosti sposobno zauzeti stav prema unutarnjim (psihičkim) i vanjskim (biološkim i društvenim) uvjetima. Sloboda čovjeka se definira kao sloboda oblikovanja vlastitog života u okvirima danih mogućnosti. Ta se sloboda temelji na duhovnoj dimenziji čovjeka, koja uz tijelo i psihu čini njegovu stvarnu osobnost i dostojanstvo. Kao duhovna osoba, čovjek više nije samo reagirajuće ili odreagirajuće biće, već i agirajuće, aktivno, kreativno biće.
Volja za smislom
Čovjek nije samo slobodan, nego prvenstveno slobodan prema nečemu. Njegova sposobnost oblikovanja traži mogućnosti izražavanja u sebi i u svijetu. Logoterapija smatra potragu za smislom temeljnom motivacijom čovjeka. Ako čovjek ne može primijeniti svoju “volju za smislom” u svakodnevnom životu, javljaju se opresivni osjećaji besmisla i bezvrijednosti. Egzistencijalna frustracija potrebe za smislom može dovesti do agresije, ovisnosti, depresije, očaja i umora, a također može potaknuti ili pojačati psihosomatske bolesti i neurotske poremećaje.
Logoterapijska pomaže klijentu prepoznati, ukloniti ili prevladati inhibicije i blokade koje ga koče u procesu traženja smisla. Ona ga senzibilizira za percepciju mogućnosti smisla; pritom ne daje nikakve ponude smisla nego ga podržava u spoznaji mogućnosti smisla koje je sam otkrio.
Smisao života
Logoterapija polazi od toga da je smisao stvarnost u svijetu, a ne samo u očima promatrača. Prema tome je čovjek svojom slobodom volje i odgovornošću pozvan izvući ono najbolje iz sebe i svijeta prepoznajući i ostvarujući smisao trenutka u svakoj situaciji. Ovdje je također bitno da je smisao koji nudi trenutak vezan uz konkretnu osobu u konkretnoj situaciji te kao takav podložan stalnim promjenama. Logoterapija stoga ne nudi opći smisao života, već pomaže klijentu da postigne otvorenost i fleksibilnost koja je preduvjet za smisleno oblikovanje njegove svakodnevnice. Jer u svakoj situaciji postoje različite mogućnosti smisla koje čekaju svakog čovjeka da ih on prepozna i ostvari.
Logoterapiju je moguće koristiti u obliku psihoterapijskog procesa ili u obliku podrške usmjerene na osobni rast i razvoji i poboljšanje kvalitete života. Kroz logoterapiju stječemo smisao koji nam osigurava podršku i umijeće življenja.
Logoterapija uvelike pomaže osobama da se kroz svoje privatne i poslovne uloge usmjere na smislene ciljeve. Najbolji način rješavanja dnevnih ili dugotrajnih frustracija te strahova logoterapija nudi kroz smislen i odgovoran način života.
Logoterapijom donosimo vrijednosti u svoje privatne i poslovne uloge te ih podižemo u jednu smislenu, funkcionalnu životnu mudrost koja nam osigurava osjećaje zadovoljstva, radosti, svrhovitog življenja. Takav način ne obogaćuje samo nas nego i naše najmilije.